Kako da prepoznate, prihvatite i prevaziđete anksioznost?
Koliko puta ste čuli da neko iz vašeg bliskog okruženja pominje anksioznost? Anksioznost nastaje kao posledica ubrzanog životnog tempa kao i stresa koji je uvek prisutan.Anksioznost je iracionalni strah koji dovodi do toga da vam se čini da gubite tlo pod nogama. Istraživanja pokazuju da su žene daleko sklonije da osećaju anksioznost nego što je to slučaj sa muškarcima.
Ukoliko često osećate strah bez razloga, lupanje srca, kratak dah, vrtoglavicu onda je ovaj tekst sigurno za vas.
Zašto nastaje anksioznost?
Stručnjaci tvrde da kad je u pitanju nastanak anksioznosti uvek je reč o kombinaciji više uzroka. To može biti genetska predispozicija, uticaj sredine kao i usvojen model ponašanja. Senzibilni ljudi su podložniji i prijemčiviji na anksiozne poremećaje. To je donekle razumljivo, jer takvi ljudi ma koliko delovali jaki gledano spolja, unutra su nežni i krhki.
Anksiozni ljudi ma koliko znali da su njihovi strahovi neosnovani, uvek žive u grču. U glavi smišljaju najgori mogući scenario do koga verovatno nikada neće doći.Uvek su u razmišljanju „Šta bi bilo-kad bi bilo?“ Sve te crne misli se gomilaju dok ne preuzmu primat nad vašim životom. A onda kada shvatite da vam je kratak dah, da vam se dlanovi znoje, da vam srce ubrzano lupa počinjete da se borite sa strahovima. U osnovi svakog straha je strah od smrti ma kolko ga negirali na racionalnom nivou. Vremenom dolazite u situaciju da imate strah od straha.
Anksioznost i faktori rizika
Anksioznost može da nastane kao reakcija na neki trenutni stres ali isto tako može biti i posledica stresa koji se akumulirao dugo u vama. Ljudi koji su doživeli neku traumu bilo u detinjstvu ili odraslom dobu imaju veće predispozicije da u nekom momentu razviju anksiozni poremećaj.
Takođe i genetske predispozicije nisu zanemarljive. Ukoliko imate nekog u porodici ili čak rodbini koji imaju problem sa anksioznošću utoliko ste i vi podložniji, tvrde stručnjaci. Čak i da isključimo genetske predispozicije, dovoljno je to što u neposrednom okruženju imate nekog ko bi vam mogao biti model ponašanja. Činjenica je da osobe koje imaju potvrđenu neku bolest mogu razviti anksioznost kao posledicu brige za svoje zdravlje i potencijalne komplikacije tokom lečenja.
Nesumnjivo da ličnost osobe igra veoma veliku ulogu u razvoju anksioznosti. Što je osoba osetljivija sklonija je anksioznim reakcijama.
Koji su simptomi anksioznosti?
Pre nego nastavite sa čitanjem bilo bi dobro da zapamtite veoma bitan podatak koji kaže da se 30% vaših briga odnosi na prošlost. 60% Briga koje vas opsedaju nikada se ne dese. A 90% briga se odnosi na stvari koje su objektivno nevažne, ali ih vi drugačije percipirate u svom umu.
Strah i prekomerna, neosnovana briga su glavna obeležja anksioznosti. Sem toga simptomi anksioznih poremećaja su stalno prisutan osećaj napetosti i nervoze. Poremećaj sna, osećaj umora i slabosti, izbegavanje određenih situacija ili određenih mesta. Takođe uvek prisutan osećaj krivice je jedan od simptoma anksioznih poremećaja.
Naravno, postoje i telesni simptomi koji su karakteristični za anksioznost i to prvenstveno napetost u mišićima i ubrzan rad srca. Anksiozne osobe neretko imaju hladne i vlažne dlanove, kratak dah, bol u grudima i vrtoglavicu. Ovo su samo neki od simptoma koji ukazuju na anksioznost.
Lečenje anksioznosti, pomozite sebi
Nikada, ali baš nikada nemojte koristiti terapiju koji koristi neko koga vi poznajete. Ne zaboravite da nije svaki lek odgovarajući za svakoga. Nemojte se lečiti putem interneta, jer ćete tamo naći gomilu oprečnih informacija. I ovaj tekst ima za cilj da vam približi pojam anksioznosti, ali dijagnozu i terapiju vam samo može odrediti lekar.
Ono što biste mogli da uradite za sebe je prvenstveno da se sučite sa strahom. Činjenica je da kada od nečeg bežimo to nas juri i suprotno ukoliko se suočimo to iščezne.
Potrudite se da se okružite pozitivnim ljudima, ali ne da ih ugušite svojim stanjem, već da upijete njihovu energiju.
Naučite da živite u sadašnjem trenutku, jer to je sve što imate. Ostavite prošlost u prošlosti, jednostavno je. O budućnosti ne razmišljajte praveći najgore moguće scenarije u glavi.
Ma koliko vam se činilo teško, ne smete zapostaviti fizičku aktivnost. Zadajte sebi cilj da ćete svakog dana prepešačiti određeni broj kilometara ili uraditi set nekih vežbi. U početku ćete morati sebe da prisiljivate na to, ali vremenom će vam postati navika. Već nakon prvih par dana videćete znatne promene i poboljšanje što se tiče mentalnog stanja.
Uz sve ovo nezaboravite da iskorenite navike zbog kojih se osećate umorno, jer i mala promena životnih navika može dovesti do poboljšanja.
I što je najvažnije nezaboravite da niste sami u svemu tome. Anksioznost je bliska savremenom čoveku i njegovom užurbanom načinu života.
Usporite malo, uživajte u svakom trenutku i neka vam misao vodilja bude „Prisustvo straha je nedostatak vere.“
116,565 total views, 1 views today